MISAO


Piše: Rastko Ivanović

"Probijamo se, kao brodovi što protiv struje plove, a stalno klizimo natrag, u prošlost". Stalno plovimo ka svojoj kući. Ali povratka kući nema. Povratak na Itaku više nije moguć. I jedino što možemo da nađemo je gubitak. Gubitak naše moderne slobode. Slobode, koja je sada ako se to tako može reći, u neku ruku, raz-vrtložena. I zato se ne možemo izgubiti kako bismo se ponovo pronašli već samo kako bismo se ponovo izgubili. Jer naša misao ne poseduje tačku ravnoteže, ona nije fiksirana za neko čvrsto tle, već je usmerena na putovanje uvek nesigurnim morima. Ona se opire sidru, i stremi uvek ka onom drugom, ka onom nesvakidašnjem. Uvek zaobilazi kruženja i grebene. I ako je prava misao drži se uvek onoga što još nije osvojila. Izlažući ljudsku životinju u nama onome što tu životinju prevazilazi. Jer samo uz pomoć tog prevazilaženja možemo ovaj jedinstveni život koji nam je dat živeti poput besmrtnika samih.


Protiv mrzilačkog duha konačnosti.

Protiv zakonskih posednika. Misli, grada, filozofije i života.

A za pravu misao koja Beskraj vodi u boj protiv falsifikatora.

Do kraja svih krajeva i poraza svih poraza.

Za onu, koja uvek otvara vrata budućem Dobru gde uvek prosijava samo ono Beskonačno. 

Posvećeno Neveni Pavlović

Коментари

Популарни постови